Abstract

Davatelji univerzalnih usluga imaju obvezu pružanja skupine minimalno potrebnih poštanskih usluga - poznatih kao obveza univerzalne usluge. Kako bi se osigurala obveza univerzalne usluge, često se uspostavljaju regulatorne mjere (kriteriji) koje davatelji usluga moraju ispuniti. U ovom radu provodi se geografska analiza navedenih kriterija, uz primjenu postojećeg regulatornog okvira u Republici Hrvatskoj. Na temelju gravitacijskog modela, prikazana je dostupnost poštanskih usluga. Cilj provedenog istraživanja jest istražiti primjenu gravitacijskog modela za određivanje dostupnosti poštanskih usluga, s posebnim naglaskom na ruralna područja. Prema našim spoznajama, u prethodnim istraživanjima ova metoda nije korištena kako bi se odredila dostupnost poštanskih usluga. Rezultati primijenjenog modela mogli bi se koristiti u budućem planiranju kriterija gustoće pristupnih točaka koristeći različite modove transporta.

References